Utjecaj Slovenske demokratske stranke (SDS) na televizije (1. dio)

Kako premijer Slovenije Janez Janša slijedi ovladovanje medijskim scenom poput premiera Mađarske Viktorja Orbana.

Ilustracija: Metod Blejec

Nepuna dva mjeseca nakon imenovanja nove slovenske vlade u ožujku 2020. godine, premijer Janez Janša objavio je na službenoj vladinoj web stranici tekst u kojem je iznio svoje stavove o odnosu novinara i politike. U tekstu pod imenom Vojna z mediji ( Rat s medijima) bio je vrlo kritičan prema slovenskim medijima, posebno prema dvije najveće televizije: javnoj RTV Slovenija i komercijalnoj Pop TV.

Između ostalog, napisao je da profesionalni i etički rad u obje televizijske postaje ne dolazi do izražaja zbog “huškačkih montaža i vođenja emisija”, a da su “prosječni ili ispodprosječni” novinari i urednici podržani “stupovima duboke države”. Optužio je medije da šire lažnu sliku o situaciji u zemlji izazivajući osjećaj izvanrednog stanja i napadajući demokratski izabranu vlast koje se trudi obuzdati pandemiju opasne bolesti covid-19.

Samo dva mjeseca kasnije, vlada je izradila prijedloge za izmjenu četiri medijska zakona koji bi, kada bi bili usvojeni u predloženom obliku, značajno preoblikovali domaći medijski krajolik: Zakon o medijima, Zakon o Slovenskoj tiskovnoj agenciji (STA), Zakon o audiovizualnim uslugama i Zakon o javnoj radioteleviziji (RTVS).

Gotovo istovremeno s objavljivanjem prijedloga za izmjenu paketa medijskih zakona, na televizijskom tržištu dogodila se još jedna važna promjena. Prošlog srpnja (jula) Telekom Slovenije, koji je u većinskom vlasništvu države, objavio je prodaju Planet TV-a, druge po veličini slovenske komercijalne televizije (veći su samo Pop TV i Kanal A u vlasništvu produkcijske kuće Pro Plus). Planet TV je otišao u ruke mađarskih vlasnika bliskih premijeru Viktoru Orbanu i njegovoj stranki Fidesz. U isti krug spadaju i mađarski vlasnici slovenske televizije Nova24TV i drugih tvrtki u medijskom sustavu stranke Slovenske demokratske stranke (SDS): političkog tjednika Demokracija i mreže lokalnih internetskih medija.

Promjena vlasničke strukture Planet TV-a i sadržaj promjena medijskih zakona ukazuju na to da trenutna vlada na čelu sa strankom SDS želi povećati svoj utjecaj na televizije.

Ovo nije prvi takav pokušaj SDS-a i njezinog predsjednika Janeza Janše. Tijekom prvog mandata od 2004. do 2008., izmijenili su Zakon o javnoj radioteleviziji, koji je ojačao utjecaj politike na poslovanje i programe javne RTV. Tijekom drugog mandata 2012. – 2013. godine osnovan je Planet TV putem državnog Telekoma Slovenije, koji se od početka rada smatrao projektom SDS-a. Janša je 2015. najavio osnivanje nove televizije – Nova24TV koja je s emitiranjem započela u ožujku 2016. godine.

Kao što ćemo pokazati u našoj istrazi, ovi Janšini potezi bili su vrlo slični onima koje je prije njega u Mađarskoj izvodio Viktor Orbán. Za obojicu političara najvažniji medij bila je televizija: medij koji još uvijek ima ključni utjecaj na odluke birača.

Televizija ostaje dominantan medij

U Sloveniji je, unatoč širenju interneta i društvenih mreža, tradicionalna (linearna) televizija i dalje dominantan medij, koja dopire do najvećeg broja glasača i potencijalno ima najveći utjecaj na javno mišljenje. Kao takva, ona može učinkovito igrati ulogu čuvara demokracije, skrećući pažnju na zlouporabu moći. U rukama vlasti, međutim, postaje moćno oruđe pomoću kojeg vladajuća politika može dugo ostati na vlasti: provladinom propagandom, prešućivanjem kritika i napadima na protivnike.

Televizija i dalje pokriva najveći dio populacije, a njegova se uporaba neprestano povećava unatoč društvenim mrežama i streamingu video usluga (YouTube, Netflix …), rekli su nam u agenciji Nielsen, koja posljednjih dvadeset godina prati gledanost televizijskih programa.

Istodobno, televizija ostaje prvi i najvažniji izvor informacija, posebno glavnih događaja poput parlamentarnih izbora ili epidemije koronavirusa, pri čemu “televizija još uvijek ima visoku vjerodostojnost u svim dobnim skupinama”, saznali smo u Nielsenu .

Dodali su još da informativne televizijske emisije imaju veliku gledanost među starijim skupinama gledatelja (iznad 55 godina), koji ujedno predstavljaju i najveći udio birača.

Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva čak 37 posto birača 2018. godine, na izborima za Slovenski parlament, bilo je starije od 60 godina, a dodatnih 28 posto bilo je u dobnoj skupini 46-60 godina. Stoga je televizija u Sloveniji, posebno njezin informativni program, najizloženija meta politike, koja želi ojačati svoj utjecaj na televizijske sadržaje, a time i na glasače.

Širenje stranačke propagande pod izlikom uravnoteženja medija

Janez Janša i njegovi pristaše tvrde još od neovisnosti Slovenije da je politička desnica nepravedno lišena medijskog utjecaja kakav zaslužuje, a što smo već objavili u prethodnim istragama o povijesti stranačkih medija pod pokroviteljstvom SDS-a.

Vodeći predstavnici SDS-a ustrajno tvrde da su mediji ostali u rukama političke ljevice i nasljednika bivšeg stranačkog režima, pa su zbog toga  nesrazmjerno kritični prema bilo kojoj desnoj vladi te ne ističu tradicionalne (kršćanske, nacionalne…) vrijednosti bliske velikom dijelu slovenskih građana.

Vjeruju da se takva navodna ideološka pristranost može riješiti na dva načina. Prvi je da postojeći mediji trebaju jednako predstavljati oba ideološka pola (po mišljenju desne politike to bi bilo uravnoteženo izvještavanje), a drugi da se uspostavom novih medija osigura da ti mediji zastupaju interese desnice. Pokušaje utjecaja na medije (promjene zakona, uspostava i financiranje novih medija, političko kadroviranje…) SDS je uvijek predstavljao kao pokušaj uravnoteženja potrebne ideološke ravnoteže slovenskog medijskog prostora.

Ali povijest političkog uplitanja SDS-a u medije pokazala je da je njihova predanost (prema njihovom mišljenju) boljim medijima, većem pluralizmu i tradicionalnim vrijednostima bila samo proračunata politička retorika. Naime, mediji pod utjecajem SDS-a nisu bili vezani za novinarski kodeks i nisu zastupali interese cjelokupne slovenske desnice, već je SDS medije koristio uglavnom kao zaseban propagandni kanal i oružje za napade na političke protivnike, kritičare i aktiviste.

Mediji pod utjecajem SDS-a ne samo da su napadali ideološke protivnike, već su ih više puta koristili za vršenje pritiska na koalicijske partnere ili za napad na druge političare na desnici. Posljednji takav primjer su negativni članci o bivšoj predsjednici stranke NSi i europarlamentarki Ljudmili Novak, koja je više puta kritizirala predsjednika SDS-a Janeza Janšu. Njihovi su mediji uglavnom legitimirali privatne interese stranke i njezinih čelnika, dok su neuspješni medijski projekti ostali s neplaćenim dugovima i sumnjama u kriminal.

Takav pogled na ulogu medija u društvu karakterističan je i za mađarski medijski model, koji se u posljednjih nekoliko godina proširio na nekoliko susjednih zemalja: uz Sloveniju i na Sjevernu Makedoniju te zemlje naseljene mađarskom manjinom (Slovačka i Rumunjska).

Ovaj je model tijekom posljednjih dvadeset godina uspostavio mađarski premijer Viktor Orbán uz pomoć odanih oligarha, koji su postupno podjarmili veći dio televizijskog tržišta u Mađarskoj. Ključne promjene u medijskom zakonodavstvu, koje su njegovoj stranci Fidesz omogućile da centralizira proizvodnju vijesti i državno financiranje provladinih medija, koji bez takvih subvencija ne bi mogli preživjeti, objavili smo u prethodnim istragama mađarskog medijskog modela. Iz prošlogodišnjih vlasničkih promjena i nacrta novih medijskih zakona može se zaključiti da SDS pokušava uspostaviti vrlo sličan medijski model u Sloveniji.

Orbánova medijska politika

Sličnosti između mađarskog medijskog modela i medijskih vizija predsjednika SDS-a vrlo su upečatljive.

Kada je Viktor Orbán prvi put postao mađarski premijer 1998. godine, tijekom kampanje neprekidno je ponavljao da su mađarski mediji bili, unatoč političkoj tranziciji, jako neuravnoteženi u izvještavanjima te da kršćanske, konzervativne i nacionalne ideje nisu dobile odgovarajući medijski prostor, ispričao nam je mađarski istraživač medija Attila Bátorfy, suradnik mađarskog istraživačkog medija Átlátszó i voditelj projekta za vizualizaciju podataka Atlo.

Orbán je stoga bio vrlo kritičan prema svojim političkim prethodnicima, posebno prema konzervativnom premijeru Józsefu Antallu, koji je Mađarsku vodio do smrti 1993. godine, napisao je austrijski novinar Paul Lendvai u knjizi o Orbánu (Ciceron, 2020.). Orban je Antalla optužio da njegova vlada nije stvorila nikakve ekonomske i medijske temelje za buduće konzervativne vlade. „Nemamo radio, nemamo niti jedan televizijski kanal, niti imamo svoje novine. Ništa. I za to nema opravdanja“, rekao je Orbán u intervjuu sa svojim kasnijim biografom Józsefom Debreczenijem 1994. godine.

Stoga je prva Orbanova vlada pokušala ideološki preoblikovati medijski prostor, posebno putem državnog oglašavanja, objasnio je Bátorfy. Državnim novcem podržala je desničarski politički dnevnik Magyar Nemzet (glavni urednik postao je Orbánov pouzdanik i suradnik Gábor Liszkay), omogućila osnivanje desničarskog političkog tjednika Heti Válasz (urednik je postao bivši glasnogovornik Orbánove vlade i savjetnik za medije Gábor Borókai) i privremeno preuzela mađarsku javnu RTV. U Mađarskoj je javna RTV bila slaba, iznutra podijeljena i podređena svakoj vladajućoj politici, dodao je Bátorfy.

Kad je 2002. godine Orbán izgubio izbore i prešao u oporbu na osam godina, za poraz je krivio uglavnom nenaklonjene medije. To je prije svega bio izgovor, smatra Bátorfy, jer je Fidesz u to vrijeme kontrolirao javni RTV  servis i dio dnevnog tiska. Najveće i najgledanije komercijalne televizije, TV2 i RTL Klub, bile su gotovo potpuno apolitične ili politički neutralne (nisu kritizirale Fidesz i Orbánovu vladu), kao što je to bio slučaj s drugim medijima u stranom vlasništvu.

Ipak, Orbán je uz pomoć dugogodišnjeg prijatelja i saveznika Lajosa Simicske počeo uspostavljati svoj stranački medijski sustav. Godine 2003. osnovan je Hír TV, koja je djelovao kao Fideszova stranačka televizija, a vodio ju je već spomenuti savjetnik za medije Fidesza Gábor Borókai. Borókai nije sam uspostavio televiziju, već je cijelu medijsku operaciju vodio Simicska, rekli su nam naši sugovornici iz Mađarske.

Potom je Fidesz uz pomoć Simicske uspostavio još dvije radio stanice (Lánchíd Rádió i Class FM) i preuzeo nekoliko agencija za vanjsko oglašavanje, a u novi medijski sustav pridružili su se i još neki Orbanu naklonjeni vlasnici medija. Među njima je bio jedan od najvećih mađarskih tajkuna i Orbánov pristaša Gábor Széles, koji je 2006. osnovao poslovnu i informativnu televiziju Echo TV.

Takav poseban medijski sustav omogućio je Fideszu, kao oporbenoj stranci, da uspješno diktira nacionalnu medijsku agendu, rekao je Bátorfy. U tome je sudjelovala i mađarska javna RTV, jer je Fidesz uspio zadržati brojne pristaše među urednicima i novinarima, koji su tijekom prvog mandata imenovani na određene pozicije.

Prvo preuzimanje slovenske javne RTV

Poput Orbana, Janez Janša tvrdi da su mediji nakon neovisnosti ostali u rukama takozvanog kontinuiteta i nisu imali sluha za vrijednosti političke desnice. Za svoje političke neuspjehe optužio je medije, a nakon pobjede na izborima 2004. imao je, poput Orbana tijekom svog prvog mandata 1998., prvu priliku da preuzme javni RTV.

Prvi korak bio je promjena medijskog zakonodavstva. Šest mjeseci nakon imenovanja prve vlade Janeza Janše, slovenski parlament usvojio je u srpnju 2005. novi zakon o RTV Slovenija, koji je zajedno s nekim kolegama pripremio parlamentarni zastupnik SDS-a Branko Grims. Ministar kulture, koji je bio odgovoran za tadašnju izradu medijskog zakona, trenutni je ministar kulture Vasko Simoniti.

Među najvažnijim izmjenama novog zakona bila je uspostava novog upravnog tijela javne RTV (programskog vijeća) i značajno povećanje ovlasti glavnog ravnatelja RTVS-a, kojeg je imenovalo programsko vijeće. Vijeće je imalo 29 vijećnika, od kojih je čak 21 imenovao slovenski parlament, što je značajno povećalo utjecaj političkih stranaka na poslovanje, kadroviranje i sadržajno usmjerenje nacionalke.

Zbog brojnih kritika medijske struke, novinara i oporbe, vlada je naknadno raspisala službeni referendum o Zakonu o Radio-televiziji Slovenije. U kampanji su vladini dužnosnici, osim uravnoteženja političkog izvještavanja, obećali i bolji tv program uz nižu cijenu pretplate. Na referendumu je vlada, 25. rujna 2005., za dlaku uspjela potvrditi novi zakon jer ga je podržalo 50,3 posto birača.

U siječnju 2006. zastupnici su prvi put glasali o sastavu novih upravnih tijela javne radiotelevizije, budući da su se birali članovi nadzornog i programskog vijeća. Mediji su izvijestili da su članovi vladine koalicije prije glasanja dobili upute koje kandidate podržati.

Prvi predsjednik programskog vijeća bio je povjesničar Stane Granda, član Zbora za republiku i član Udruge za vrijednosti slovenske neovisnosti, koji se redovito pojavljuje u medijima pod okriljem SDS-a kao publicist i komentator. U veljači 2006. programsko vijeće imenovalo je Antona Guzeja novim generalnim direktorom RTVS-a, a on je imenovao za direktore radija i televizije Vinka Vasle i Jože Možinu, novinare bliske političkoj desnici. Desnici je bio blizak i novi urednik informativnog programa Rajko Gerič.

Nova vlada nije zapošljavala samo u javnoj ustanovi Radio-televizija Slovenije. U svibnju (maju) 2007. imenovala je Alenku Paulin, bivšu predstavnicu SDS-a za odnose s javnošću, novom direktoricom Slovenske tiskovne agencije (STA). Paulin je potom imenovala Boruta Mešeka, osnivača alternativnog (desnog) udruženja novinara i publicista,  glavnim urednikom te novinske agencije. Među novoimenovanim urednicima STA bio je i trenutni direktor Vladinog ureda za komunikacije (UKOM) Uroš Urbanija, koji je kasnije sudjelovao u nekoliko drugih medijskih projekata pod pokroviteljstvom SDS-a.

No, u jesen 2008. SDS je izgubio izbore i u studenom (novembru) nova je vlada premijera Boruta Pahora položila prisegu. U listopadu (oktobru) 2010. godine ona je donijela novi Zakon o javnoj radiodifuziji, kojim bi se, između ostalog, smanjio broj vijećnika programskog odbora kojeg imenuje slovenski parlament, ali je oporba predvođena SDS-om zahtijevala referendumsku reviziju zakona. Birači su na referendumu u prosincu (decembru) 2010. godine odbacili novi zakon o javnoj RTV, pa je takozvani Grimsov zakon ostao na snazi ​​do danas. A time i mogućnost izravnog utjecaja vladajuće politike na upravljanje, zapošljavanje i programske sadržaje javne RTV.

Godine 2010. na dužnost su stupili novi nadzornici i programski vijećnici RTVS-a. Stane Granda, na mjestu predsjednika programskog vijeća, zamijenio je urednik dnevnog lista Dnevnik Miran Lesjak. Iste godine je s RTVS otišao generalni direktor Anton Gumzej, a istjecali su i mandati direktorima radija i televizije Vinku Vasle i Jože Možini. U svibnju (maju) 2010. novo programsko vijeće imenovalo je Marka Filija novim generalnim direktorom RTVS. Miha Lampreht postao je direktor radija, a Janez Lombergar televizije.

Nakon promjene vlasti, promjene su započele i u novinskoj agenciji STA. Alenka Paulin službeno je dala ostavku u jesen 2008. zbog zdravstvenih razloga, a u proljeće 2009. zamijenio ju je bivši urednik informativnog programa na Radio Sloveniji i novinar Dnevnika Bojan Veselinovič, koji je do danas ostao na čelu STA .

Borut Meško napustio je mjesto glavnog urednika STA. Tijekom saslušanja parlamentarnog povjerenstva o uspostavi, financiranju i radu besplatnih novina Ekspres i Slovenski tednik, ispostavilo se da je on anonimno pisao za ove obje SDS-ove propagandne novine tijekom predizborne kampanje 2008. godine.

Uroš Urbanija također je napustio STA, a u jesen 2009. (još uvijek pod starim vodstvom javne RTV) postao je urednikom MMC-a, multimedijskog centra u sastavu RTVS-a. Na toj je poziciji ostao tri godine, a zatim je nastavio put prema novom medijskom projektu SDS-a: uspostavljanju Planet TV-a, koji je stvoren pod okriljem državnog Telekoma Slovenije za vrijeme druge vlade Janeza Janše od 2012.-2013.

Osnivanje nove provladine televizije

U veljači 2012. započela je s radom druga vlada na čelu sa SDS-om i Janezom Janšom, ali su u jesen 2012. Sloveniju zahvatili masovni prosvjedi u kojima su građani tražili ostavku korumpirane političke elite. Među razlozima prosvjeda bili su nalazi Povjerenstva za prevenciju korupcije, koje je istraživalo imovinska stanja predsjednika parlamentarnih stranaka. Povjerenstvo je također utvrdilo neke imovinske nepravilnosti kod premijera Janeza Janše pa su u veljači (februaru) 2013. zastupnici glasali protiv njega.

Unatoč njegovom kratkom mandatu, medijska politika ponovno je bila jedan od ključnih prioriteta Janšine vlade. Vlada je prvo pokušala zamijeniti nadzornike javnog RTVS-a prije isteka mandata, iako Zakon o RTVS-u to ne dopušta. Ipak, razriješila je njih četiri u srpnju (julu) 2012., a u svibnju (maju) je predložila i potvrdila osam novih članova programskog odbora bliskih političkoj desnici, među kojima su bili publicista Andrej Aplenc, član SDS-a Slavko Kmetič i inženjer Mitja Štular, koji se također smatrao vijećnikom bliskim SDS-u. Međutim, zbog izglasavanja nepovjerenja vladi, nije uspjela zamijeniti upravu RTVS-a i ponovno preuzeti javnu ustanovu.

Pokušaj povratka nacionalke pod svoju kontrolu nije jedini medijski pokušaj druge vlade Janeza Janše. U proljeće 2012. državni Telekom Slovenije (TS) najavio je uspostavu nove televizije, Planet TV-a,  koji je također trebao imati vlastiti informativni program.

Slovenski Zakon o medijima ne dopušta istodobno obavljanje telekomunikacijskih i televizijskih aktivnosti. Međutim, TS je iskoristio istu strategiju za zaobilaženje medijskog zakonodavstva kako je detaljnije opisano u istrazi o medijskom sustavu Martina Odlazeka. Naime, Telekom Slovenije nije bio nakladnik Planeta TV-a, već je to prepustio svojoj tvrtki kćeri TS Media koja nije obavljala telekomunikacijsku djelatnost.

Ovaj je projekt pokrenut zajedno s grčkom medijskom grupom Antenna Group, koja je postala većinski vlasnik TS Media (51%), prvog nakladnika Planet TV-a. Novi nakladnik Planet TV-a je potom Antenna TV SL, a direktor joj je bugarski državljanin Pavel Stantchev.

Čak i prije početka emitiranja, analitičari su novoj televiziji pripisivali političke motive nastanka, uglavnom zbog pojedinaca iz Telekoma kojima je povjereno upravljanje Planet TV-om.

Među njima je bilo nekoliko novinara i urednika koji su zauzimali istaknute položaje u medijima tijekom prve vlade Janeza Janše. Mjesto glavnog urednika Planet TV zauzeo je Rajko Gerič, bivši urednik informativnog programa na RTVS-u.  On je u uredničku ekipu primio smijenjenog urednika Multimedijskog centra (MMC) Uroša Urbaniju, a glavni urednik Siola – online portala u vlasništvu Telekoma Slovenije – postao je bivši direktor nacionalnog radija Vinko Vasle. Telekom je također angažirao bivšu direktoricu STA-e Alenku Paulin da pomogne u razvoju nove televizije.

Sve ovi potezi nisu bili dobri za početak nove televizije. Telekom Slovenije nije uspio opravdati početne prognoze da će Planet početi pozitivno poslovati dvije godine nakon osnutka, iako su nekoliko puta mijenjali upravu i uredništvo, kupovali prava za sportske emisije i trudili se s vlastitom televizijskom produkcijom.

Vinko Vasle prvi je napustio Siol. U proljeće 2014. Uroš Urbanija otpušten je s Planeta, a posljednji koji je napustio mjesto glavnog i odgovornog urednika Planeta bio je Rajko Gerič, koji se potom 2019. neuspješno kandidirao za zamjenika predsjednika antikorupcijskog povjerenstva, kao i za novog povjerenika za informacije.

U srpnju (julu) 2016. tvrtka Antenna TV SL ušla je u predstečajni postupak i Telekom Slovenije je, nakon dokapitalizacije, postao njezin većinski vlasnik (66 %). Nagodba između Telekoma Slovenije i Antenna grupe okončana je krajem 2019. godine odlukom Međunarodne gospodarske komore u Švicarskoj koja je provela arbitražu. Telekom Slovenije morao je tako platiti Anteni glavnicu od 17,6 milijuna eura za preostalih 34 % udjela u Antenna TV SL (zajedno s troškovima i zateznim kamatama iznos je premašio 20 milijuna eura). Tako je Telekom Slovenije postao jedini vlasnik tvrtke koja je u proljeće 2020. preimenovana u Planet TV i koja je u ljeto 2020. prodana mađarskoj medijskoj grupi TV2 za pet milijuna eura.

Planet TV bio je vrlo skup i financijski neuspješan projekt za državni Telekom. Televizija nikada nije ostvarila dobit, ali njezini su gubici više puta premašili deset milijuna eura godišnje. U poslovnoj 2019. godini gubitak Planeta iznosio je gotovo devet milijuna eura, a  televizija je dugovala Telekomu oko 30 milijuna eura. Neuspjeh televizijskog projekta pokazuje i činjenica da je Telekom vrijednost ulaganja u Planet TV u svojim bilancama procijenio na – nula eura.

Iz Telekoma Slovenije odgovorili su nam da su u Planet TV uložili ukupno 72,6 milijuna eura. Prema njihovim riječima, u taj iznos ulazi i 17,6 milijuna eura za kupnju 34 % udjela u tvrtki, koja je utvrđena u arbitražnom postupku.

Prema nekim procjenama, stvarno ulaganje TS-a u Planet TV još je i veće kad bi se dodala vrijednost oglašavanja i usluga koje je Planet TV primio od TS-a. Međutim, Telekom Slovenije ne želi otkriti vrijednost oglašavanja.

Financiranje rada Planet TV-a, političkog projekta Janše i stranke SDS, koštalo je Telekom desetke milijuna eura. Taj je novac TS mogao koristiti za isplatu dividendi, koja bi potom bila pretočena u državni proračun.

Za komentar smo se obratili i SDS-u, ali oni nisu odgovorili na naš zahtjev da razgovaraju o svojoj medijskoj politici.

Ulazak mađarskih investitora

U prvom mandatu vlada Janeza Janše izmijenila je Zakon o RTV Slovenija, koji joj je omogućio privremeno preuzimanje ove javne ustanove političkim kadroviranjem u ključnim tijelima upravljanja; nadzornom i programskom vijeću. No, nakon poraza na izborima, SDS je izgubio veći dio utjecaja na RTVS, jer su takozvani Grimsov zakon jednako učinkovito koristili i njihovi nasljednici, pa su izmijenili direktore imenovane za vrijeme mandata SDS-a: generalnog direktora Antona Gumzeja, direktora radija Vinka Vasle, direktora televizije Jože Možinu te nekoliko urednika.

U drugom mandatu Janeza Janše, vladi je ponestalo vremena za preuzimanje javne RTV zbog izglasanog nepovjerenja u parlamentu. Zakonodavstvo koje su sami donijeli nije im omogućilo da dovoljno brzo preuzmu javni servis jer su se postupci opoziva i imenovanja novih nadzornika i vijećnika RTVS razvukli. S tim i imenovanje novog generalnog direktora  i urednika.

Nova televizija pod pokroviteljstvom državnog Telekoma Slovenije nije imala takva ograničenja, jer uspostava i rad Planet TV-a nisu zahtijevali promjene zakona ili kadroviranje preko parlamenta. Međutim, SDS je nakon izglasanog nepovjerenja u parlamentu također izgubio veći dio utjecaja u državnom Telekomu, a time i na Planet TV. Janez Janša je potom, dok je bio u oporbi, osnovao vlastitu stranačku televiziju – slično Viktoru Orbanu prije njega.

Janša je najavio vlastitu stranačku televiziju na festivalu seniora SDS-a u Šentilju u Slovenskim goricama 30. svibnja (maja) 2015. U rujnu (septembru) 2015. godine 70 osnivača Nova24TV prikupilo je 110.200 eura osnivačkog kapitala, a među suosnivačima prevladavali su članovi SDS-a. Nova televizija je s emitiranjem započela 1. ožujka 2016. godine, a među njezinim istaknutim direktorima bili su mnogi istaknuti članovi SDS-a poput Bože Predaliča, Mihaela Hočevara, Aleša Hojsa i Borisa Tomašiča.

Hojs i Predalič preuzeli su važne funkcije u aktualnoj vladi, prvi je ministar unutarnjih poslova, a drugi njegov državni tajnik. Prvi glavni urednik Nova24TV postao je sadašnji direktor UKOM-a Uroš Urbanija, a Vinko Vasle bio je jedan od komentatora na web stranici Nova24TV. Još su dvije osobe, koje su sudjelovale u pripremi paketa novih medijskih zakona u Ministarstvu kulture povezane s Nova24TV. To su Miro Petek i Mitja Iršič koji su se pridružili Vasku Simonitiju, ministru kulture, s tim da je Petek neko vrijeme bio glavni urednik Nova24TV, a Iršič kolumnist na web stranici.

Osnivači nove televizije podcijenili su zahtjevnost televizije kao medija, zbog čega je nakladnik Nove24TV u prvoj godini emitiranja generirao gubitak od gotovo 722.000 eura. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja dokapitalizacije, u rujnu (septembru) 2016. godine tadašnji predsjednik uprave Nova24TV Aleš Hojs potvrdio je za dnevni list Dnevnik da su uspjeli privući strane ulagače: tri mađarske tvrtke, koje će u televiziju uložiti 800.000 eura. Novac je u srpnju (julu) iste godine osigurao mađarski državljanin Károly Varga.

Ovaj transfer najavio je ulazak medijskih poduzetnika iz kruga mađarskog premijera Viktora Orbana u slovenski medijski prostor i postupno mađarsko preuzimanje medijskog sustava pod pokroviteljstvom SDS-a, što smo detaljno opisali u prethodnim istragama. Kao i s prošlogodišnjim preuzimanjem Planet TV-a, s kojim SDS po uzoru na mađarski Fidesz želi pokušati povećati svoj utjecaj na javno mnijenje, a time i utjecaj na slovenske glasače.

Potezi Janeza Janše do formiranja posljednje vlade bili su stoga vrlo slični Orbanovim potezima sve do njegove pobjede na izborima 2010. I Orbán i Janša prvi su put preuzeli kontrolu nad javnom televizijom tijekom rada svoje prve vlade. Kad su se našli u oporbi, obojica su osnovali vlastitu stranačku televiziju – Orbán Hír TV i Janša Nova24TV. Obojica su uz pomoć svojih poslovnih veza uspjeli uspostaviti dodatnu televiziju, koja im je išla na ruku – Orbán EchoTV, a Janša Planet TV. Slovenski i mađarski premijeri također koriste istu retoriku kako bi opravdali svoje medijske podvige; navodnu snažnu ideološku pristranost ili neprijateljstvo medija prema političkoj desnici.

Ali sličnosti u radu njih dvojice ovdje ne završavaju. Potezi Janeza Janše u aktualnoj vladi jako podsjećaju na poteze Viktora Orbana nakon njegove reizborne pobjede 2010 godine. To ćemo pojasniti u nastavcima ove istrage.

Drugi dio istrage

Prijevod: Media Daily

Nastanek tega članka ste omogočili bralci z donacijami. Podpri Pod črto

Deli zgodbo 0 komentarjev