Prvi dio istrage

Prošlog ljeta mađarska medijska kuća TV2 Media kupila je drugu po veličini slovensku komercijalnu televiziju Planet TV od državnog telekomunikacijskog operatora Telekom Slovenije. TV2 Media u Mađarskoj ima u vlasništvu jednu od dvije najveće komercijalne televizije, TV2.

TV2 Media u vlasništvu je mađarskog investicijskog fonda Abraham Goldman, kojeg kontrolira mađarski financijer József Vida, zajedno s nekim partnerima. Među njima je navodno najveći mađarski oligarh i vlasnik medija Lőrinc Mészáros.

Vida i Mészáros pripadaju krugu poslovnih ljudi bliskih vladajućoj stranci Fidesz i njezinom predsjedniku Viktoru Orbánu. Ovaj krug dominira velikim dijelom medija i većinom televizijskog tržišta u Mađarskoj. Njihove medije karakterizira potpuna odanost Orbánovoj politici, širenje antimigrantske i protubruxelleske propagande i napadi na Fideszove političke protivnike. Ovaj krug ljudi uključuje i mađarske vlasnike tvrtki u medijskom sustavu stranke SDS: Nova24TV, političkog tjednika Demokracija i mrežu lokalnih internetskih medija, što smo pokazali u prethodnim istragama.

To znači da je akvizicija Planet TV-a ojačala regionalni utjecaj mađarskog medijskog modela, koji je Mađarska u posljednjih nekoliko godina proširila na nekoliko susjednih zemalja: uz Sloveniju i na Sjevernu Makedoniju i zemlje u kojima živi mađarska manjina (Slovačka i Rumunjska). Preuzimanjem Planet TV-a, mogućnost utjecaja na javno mnijenje povećao je i SDS, koja je politički i ideološki saveznik Fidesza na međunarodnoj sceni. Mediji pod okriljem SDS-a, koji su u vlasništvu Mađara, odlikuje potpuna odanost stranci i njezinu predsjedniku Janezu Janši, što smo već pokazali u prošlogodišnjim istragama medijskog sustava SDS-a.

U prvom dijelu istrage o utjecaju rada mađarskih medija na politiku stranke SDS pokazali smo da su Viktor Orbán i Janez Janša imali vrlo slična stajališta o medijskoj politici. I Orbán i Janša prvi su put preuzeli kontrolu nad državnom televizijom tijekom svoje prve vlade. Kad su se našli u oporbi, obojica su osnovali vlastitu stranačku televiziju – Orbán Hír TV i Janša Nova24TV. Obojica su uz pomoć svojih poslovnih veza uspjeli uspostaviti dodatnu televiziju koja im je bila naklonjena – Orbán EchoTV, i Janša Planet TV koja je osnovana kao medijski projekt SDS-a 2012. godine.

Slovenski i mađarski premijeri također su istom političkom retorikom opravdavali svoje medijske podvige: kako se u Mađarskoj, kao i u Sloveniji, na svaki mogući način mora eliminirati navodno snažna ideološka pristranost ili neprijateljstvo medija prema političkoj desnici. I to novim medijskim zakonima, političkim kadroviranjem, preuzimanjem javnih medija te uspostavljanjem i financiranjem provladinih medija.

Sličnosti u djelovanju dvojice političara ovdje ne završavaju. Potezi Janeza Janše u aktualnoj vladi vrlo snažno podsjećaju na poteze Viktora Orbana nakon njegove reizborne pobjede 2010. godine.

Kako je Orbán potčinio većinu mađarskih televizija

Kad je Orbán osigurao ustavnu većinu u parlamentu nakon velike pobjede na izborima u travnju 2010. godine, počeo je ostvarivati namjeru da njegove medijske reforme tijekom prve vlade nisu bile dovoljno radikalne, doznali smo od mađarskih sugovornika.

Njegove namjere za preuzimanjem televizija bili su ograničene starim mađarskim ustavom, koji je spriječio njegovu, kao i sve prethodne vlade, da promijene medijsko zakonodavstvo. Naime, vlade nisu imale dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja je prema članku 61. Ustava bila potrebna za promjenu medijskih zakona. Međutim, kada je parlamentarna većina u srpnju 2010. godine odobrila izmjenu Ustava i izmijenila članak 61. tako da uključuje pravo građana na “ispravne i adekvatne informacije o javnim poslovima”, pripremljena je pravna osnova za sve buduće promjene u medijskom zakonodavstvu.

Koje su bile najvažnije posljedice Orbánove medijske politike?

Prvo, osigurao je pravnu osnovu za spajanje svih javnih medija (radija, televizije i tiskovne agencije) pod jedinstvenu medijsku tvrtku pod nadzorom njegove stranke Fidesz. Zatim se pobrinuo da novi regulatorni organi medija dopuste takvo spajanje, što bi značajno promijenilo odnos na medijskom tržištu zbog veličine nove medijske tvrtke. Uz to, regulatori su imali još jednu važnu ulogu: otežavati rad medijima koji su kritizirali rad vlade istodobno dopuštajući lojalnim tajkunima iz kruga Fidesza da preuzmu privatne medije koji su prethodno bili u vlasništvu stranih vlasnika.

Do kraja 2010. vlada je donijela nekoliko medijskih zakona bez javne rasprave. Među ključnim promjenama bila je uspostava novog regulatora za medije i telekomunikacije (NMHH) sa širokim ovlastima (davanje medijskih licenci, sankcije zbog kršenja, odobravanje preuzimanja između medijskih tvrtki …), a koji je bio podređen vladajućoj politici, budući da je njezinog direktora imenovao premijer, a mandat mu traje čak devet godina (bez ograničenja broja mandata).

Poslovi upravljanja regulatorom povjereni su pojedincima iz kruga Fidesza. Zastupnica u Fidesu Annamária Szalai preuzela je vodstvo NMHH 2010. godine, a zamijenila ju je Monika Karas, pravna zastupnica mnogih Fidesz medija, nakon njezine smrti 2013. godine.

Osim uspostave novog regulatora, vlada je 2010. donijela i zakon o pravima i dužnostima medija, koji je vladi omogućio da regulira medijske sadržaje (tzv. Medijski ustav), te medijski zakon koji je uveo niz novih sankcija za vlasnike medija. Novi regulator je tako mogao, između ostalog, jednostrano procijeniti jesu li novinarske objave “moralne i uravnotežene” i izreći vrlo visoke kazne ( do 700.000 eura) te  oduzeti licencu ili ugasiti medij. Prema novom zakonu, novinari (i mediji) su u određenim slučajevima izgubili pravo na zaštitu izvora informacija, što je još više otežavalo otkrivanje mogućih nepravilnosti koje uključuju vladine dužnosnike ili provladine oligarhe.

Politička uloga novih regulatora postala je vrlo jasna 2010. godine kada su dva strana vlasnika medija (švicarski Ringier i njemački Axel Springer) najavili spajanje svojih medijskih tvrtki u Mađarskoj. Odlučili su se na spajanje zbog posljedica globalne financijske krize i utjecaja interneta, koji je ozbiljno utjecao na poslovni model komercijalnih medija, jer su izgubili velik dio prihoda od oglašavanja.

Međutim, regulator je spriječio spajanje zbog navodno negativnih posljedica na konkurentnost i pluralizam medijskog tržišta. Ringier i Axel Springer stoga su 2014. napustili mađarsko medijsko tržište, prethodno prodavši svoje dionice fondu VCP koji je pod utjecajem Fidesza (regulator se nije usprotivio ovoj prodaji i naknadnom spajanju). Poduzeća su se potom transformirala u zajedničku tvrtku Mediaworks, koju je 2016. godine preuzeo bivši Orbanov savjetnik za medije iz prve vlade Gábor Liszkay. U to je vrijeme Liszkay bio glavni urednik desničarskog dnevnika Magyar Nemzet.

Vlada je posebnim zakonom također omogućila spajanje svih tadašnjih javnih televizijskih servisa (M1, M2 i Duna TV), nacionalnih radio stanica i nacionalne novinske agencije pod zajedničkim krovom zvanim MTVA. Prvi direktor MTVA postao je Csaba Fazekas, bivši menadžer u poslovnom sustavu Orbánovog saveznika Lajosa Simiscke. Na tu poziciju imenovala ga je direktorica NMHH Annamária Szalai.

Spajanjem svih javnih medija u Mađarskoj je u potpunosti centralizirana proizvodnja sadržaja na MTVA, pri čemu je otpušteno bez upozorenja više od tisuću iskusnih ljudi, a mnoge utjecajne i popularne emisije otkazane su preko noći, napisao je austrijski novinar Paul  Lendvai u knjizi o Orbánu. (Ciceron, 2020). Oni koji su u prošlosti kritizirali Orbana i njegovu politiku izgubili su posao, dodao je.

No, televizijskim su tržištem ipak dominirale dvije najstarije mađarske komercijalne televizije, TV2 i RTL Klub, koje su bile u vlasništvu stranih vlasnika i imale su mnogo veću gledanost od Fideszovog medijskog sustava. Zbog toga je Orbánova vlada počela vršiti dodatni pritisak na strane medijske vlasnike, kojima je mađarsko medijsko tržište postajalo sve manje zanimljivo zbog novih restriktivnih medijskih zakona, nelojalne konkurencije provladinih medija i nadolazeće globalne ekonomske krize.

U tom je procesu jednu od ključnih uloga imala TV2, koja je prošle godine preuzela slovenski Planet TV.

Političko preuzimanje TV2

TV2 je prva komercijalna televizijska postaja u Mađarskoj, koju je 1997. godine osnovala njemačka medijska grupa ProSiebenSat1. Oni su, zajedno s nekim drugim stranim medijskim tvrtkama, u Mađarsku ušli nakon završetka socijalizma, jer je medijsko tržište tada bilo potpuno otvoreno za strane ulagače.

No, situacija se na medijskom tržištu počela naglo mijenjati nakon 2008. Tada je Mađarsku prvo pogodila globalna financijska kriza koja je, između ostalog, ozbiljno utjecala na prihode medijskih tvrtki. Uslijedila je prva godina Orbánove vlade, tijekom koje je vladajuća politika počela mijenjati medijske zakone s kojima je stavila pod kontrolu javne medije te vršila pritisak na strane vlasnike medija koji su u prošlosti bili kritični prema novoj vladi. U istom razdoblju počeo se povećavati i utjecaj društvenih mreža i internet portala koji su postupno preuzimali sve veći udio prihoda od oglašavanja od tradicionalnih medija.

To je izazvalo dosta nesigurnosti kod stranih ulagača, objasnila nam je Mérték Ágnes Urbán, mađarska istraživačica i direktorica Instituta za praćenje medija. Stoga su se strane medijske tvrtke počele povlačiti iz Mađarske i tražiti kupce za svoje medijsko vlasništvo.

Među njima je bio i ProSiebenSat1. Neko su vrijeme bezuspješno tražili kupca za TV2, a zatim su 2013. godine televiziju prepustili nekadašnjim vodećim managerima na TV2: Yvonne Dederick i Zsoltu Simonu. Preuzimanje je predstavljeno kao menadžerski otkup, no kasnije se ispostavilo da je cijelu operaciju vodio i financirao Orbánov saveznik Lajos Simicska.

Godine 2015.  Orbán i Simicska su se posvađali i politički razdvojili. Simicska je počeo koristiti svoje medije za kritiku Orbana i njegovih politika. Kao rezultat spora sa Simicskom, Fidesz je privremeno izgubio najstariju stranačku televiziju, Hír TV, koja je postala izuzetno kritična prema Orbánu i njegovoj vladi. No, mađarski je premijer u vrlo kratkom vremenu ponovno preuzeo kontrolu nad medijima. Među prvim akvizicijama medija bila je TV2, koju su Dederick i Simon prodali kroz složenu vlasničku strukturu uspješnom američkom filmskom producentu mađarskog podrijetla Andrewu Vajni koji je producirao filmove o Eviti, Terminatoru, Rambu i drugim akcijskim junacima. Na taj je način Simcska, koji je do tada bio skriveni vlasnik TV2, istjeran iz tvrtke.

Nakon povratka iz Amerike u Mađarsku, Vajna se jako zbližio s Fideszom, jer je imao brojne koristi od njihove podrške, doznali smo od mađarskih sugovornika. Godine 2011. preuzeo je nekoliko važnih funkcija u državnim filmskim institucijama, a dodijeljena mu je i jedina državna koncesija za upravljanje kockarnicama u Budimpešti. Ubrzo nakon preuzimanja urednička politika TV2 također se promijenila, postajući naklonjenija vladi i Fideszu više nego što je bila pod prethodnim vlasnicima. Ali kad je Vajna neočekivano umro početkom 2019. godine, preuzimanje TV2 najavio je mađarski financijer József Vida, koji do tada nije bio aktivan na mađarskom medijskom tržištu, rekla nam je Ágnes Urbán.

Novi vlasnik TV2 postao je tako investicijski fond Abraham Goldman, kojim Vida upravlja zajedno s još nekim partnerima, među kojima naši sugovornici spominju i najvećeg mađarskog oligarha Lőrinca Mészárosa, Orbánovog prijatelja iz djetinjstva, koji je nakon Orbanovog razlaza s Simicskom postao najveći mađarski vlasnik medija.

U studenom 2018. se u Mađarskoj spojio velik dio privatnih medija koje su poduzetnici Fidesza preuzeli ili osnovali od 2010. godine. Četrnaest različitih vlasnika darovalo je svoje medijsko vlasništvo novoosnovanom srednjoeuropskom fondu za tisak i medije KESMA. Tako je fondu donirano ukupno 476 televizijskih i radijskih programa, internetskih i tiskanih medija te brojne reklamne agencije, pa je KESMA postala (uz suglasnost agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te regulatora medija NMHH) najveći vlasnik medija u zemlji, kontrolirajući ukupno 43 posto medijskih prihoda od oglašavanja, izračunao je Attila Bátorfy. Upravljanje KESMA-om najprije je povjereno saborskom zastupniku Fidesza Istvánu Vargi, zatim je medijski fond preuzeo Gábor Liszkay.

Najstarija Fidesova televizija, Hír TV, koju je Lajos Simicska prodao bivšem suradniku i vlasniku provladinog Echo TV-a, Zsoltu Nyergesu, također je postala dio KESMA-e. Potonji je televiziju poklonio KESMI.

Vlada Viktora Orbana pokorila je dakle sve javne medije u samo godinu dana nakon preuzimanja vlasti 2010. godine. Uz to je, uz pomoć državnog oglašavanja i lojalnih medijskih oligarha, ojačala i svoj privatni medijski stup koji je Orbán izgradio uz pomoć lojalnih gospodarstvenika iz oporbe. Osnivanjem KESMA-e i ulaskom Vide na TV2 2019. godine konačno je formiran trenutni mađarski medijski model u kojem politika izravno kontrolira javne medije, a lojalni gospodarstvenici povezani sa strankom Fidesz privatne.

Vlasnike privatnih medija u Mađarskoj politika nagrađuje državnim oglašavanjem, što smo detaljnije opisali u prvoj istrazi mađarskog medijskog modela. Na taj je način omogućeno preživljavanje brojnih provladinih medija koji samostalno ne bi mogli preživjeti na tržištu te financirati svoje regionalno širenje, rekla je Ágnes Urbán. Povrh toga održavati i nakaradno medijsko tržište na kojem je većina medija potpuno ovisna o izravnom ili neizravnom državnom oglašavanju.

Televizija u rukama politike

Mađarski istraživač medija i analitičar u mađarskom istraživačkom mediju Átlátszó, Attila Bátorfy, rekao nam je da TV2 (40 posto) i RTL (38 posto) trenutno imaju najveći tržišni udio u gledanosti među televizijama, dok ostatak televizija dijeli preostalih 22 posto, od čega najveći udio ima javna televizija.

Sve javne televizije (M1, M2, M3, M4, regionalna Duna TV i Duna World) su u državnom vlasništvu, a pod indirektnom kontrolom su TV2 i Hír TV te omanja ATV. Stvarni doseg provladinih televizija teško je precizno izračunati zbog nedostatka podataka, objasnio je Bátorfy. U analizi mađarskog medijskog tržišta, istraživačka grupacija Atlo procijenila je da bi se tri četvrtine svih televizija, koje zajedno dosežu 52 posto televizijske publike, moglo svrstati u provladine medije.

Provladini su mediji za oglašavanje u 2018. godini dobili čak 80 posto državnog novca (država je na oglašavanje potrošila 230 milijuna eura), a 2019. ukupna vrijednost državnog oglašavanja porasla je na 265 milijuna eura. Za većinu provladinih medija državno oglašavanje najveći je ili gotovo jedini izvor prihoda, navodi Atlo.

Samo su Viasat3 (koji ima zanemariv tržišni udio, sličan slovenskoj TV3) i RTL Klub, koji je u vlasništvu luksemburške RTL Grupe, ostali neovisni.

RTL Klub druga je najstarija komercijalna televizija u Mađarskoj koja je s emitiranjem započela u listopadu 1997., samo nekoliko dana kasnije od TV2. RTL Klub tipična je komercijalna televizija koja emitira uglavnom lagane i zabavne sadržaje, rekala je Ágnes Urbán. Međutim, RTL također emitira informativni program koji u Mađarskoj ima vrlo dobru gledanost. U večernjim izvještajima objavljuju domaće i međunarodne vijesti te istraživačke priče koje su često kritične prema mađarskoj vladi. Također objavljuju otkrića neovisnih (uglavnom internetskih) istraživačkih medija koji nikada ne bi dosegnuli širu publiku bez podrške televizije.

“Velika je razlika u tome čita li istraživačke priče putem interneta nekoliko tisuća, možda deset tisuća ljudi ili ih gleda milijun građana na televiziji”, sažela je Agnes Urbán važnost postojanja RTL Kluba. RTL je ujedno i jedini nacionalni medij koji doseže stariju populaciju i stanovnike ruralnih područja, a kojima se Fidesz obraća putem mreže lokalnih medija i državne RTV.

Sličnu ulogu u Sloveniji ima i najveća komercijalna televizija Pop TV, koja poput RTL-a u Mađarskoj priprema informativni program u kojem su često kritični prema vladi i političarima.

Je li moguće uspostaviti takav medijski sustav u Sloveniji, gdje jedna vladajuća politička stranka (SDS) kontrolira javnu i nekoliko privatnih televizija, s kojima doseže većinu televizijskog gledateljstva? (3. dio)

Još jedan pokušaj preuzimanja javne RTV

Prvi potezi Janeza Janše na polju medija nakon početka njegovog trećeg mandata u proljeće 2020. godine nagovijestili su da SDS želi oponašati medijsku strategiju koju su započeli provoditi u mađarskom Fideszu prije deset godina.

U prvih nekoliko mjeseci nakon imenovanja nove vlade, SDS je pokušao preuzeti kontrolu nad javnom RTV i donijeti paket medijskih zakona koji će podrediti javne medije i navodno uspostaviti mehanizme za financiranje provladinih medija. Također i pobrinuti se da Planet TV preuzmu vlasnici naklonjeni vladi. Međutim, vlada Janeza Janše, za razliku od Viktora Orbana, nije uspjela uspostaviti kontrolu nad medijima u roku od jedne godine od preuzimanja vlasti.

Aktualna slovenska vlada predvođena SDS-om – slično prvom i drugom mandatu Janeza Janše – najprije je intervenirala u javnoj RTV.

U travnju (aprilu) 2020. (mjesec dana nakon stupanja na dužnost), prije isteka njihovog mandata, smjenila je tri nadzornika nacionalke (Matjaža Medveda, Irenu Ostrouško i Petru Majer) i zamijenila ih svojim kandidatima: Borutom Rončevićem, Antonom Tomažićem i Dragom Zadergalom (sva trojica nadzornika bliska su SDS-u i političkoj desnici). U svibnju (maju) 2020., nakon glasanja u slovenskom parlamentu, novo programsko vijeće se po prvi put sastalo i sedam novih vijećnika preuzelo je dužnost. Među njima su bili i Alenka Gotar, Slavko Kmetič, Alojz Bogataj i Janez Štuhec, koji su ili članovi stranke ili ideološki bliski SDS-u.

Pokušaj vlade da smjeni nadzornike prije isteka njihovog mandata privremeno je zaustavila odluka upravnog suda. U studenom (novembru) novo programsko vijeće nije glasalo za prijevremenu smjenu glavnog ravnatelja RTVS-a Igora Kadunca. Stoga je RTV Slovenija novog generalnog direktora dobila tek krajem siječnja (januara) ove godine. Tako će bivši predsjednik nadzornog odbora Andrej Grah Whatmough naslijediti Kadunca u travnju (aprilu) ove godine. Koalicijska stranka SMC predložila je Graha Whatmough-a za nadzornika RTV Slovenija.

Vladi Janeza Janše tako se ponovila priča iz drugog mandata iz 2012.-2013., kada su također pokušali steći većinu u nadzornom i programskom odboru RTV Slovenija i zamijeniti njezinu upravu (generalnog direktora i urednike). Međutim, zbog pada vlade 2013. godine, ponestalo im je vremena da preuzmu kontrolu nad javnom RTV, o čemu smo pisali u prvom dijelu istrage.

Takav utjecaj na poslovanje, upravljanje i programsku orijentaciju nacionalke omogućio je važeći Zakon o RTV Slovenija, koji je prva Janšina vlada usvojila 2005. godine, a pripremio parlamentarni zastupnik SDS-a Branko Grims. Ministarstvo kulture, odgovorno za izradu zakona, tada je također vodio sadašnji ministar kulture Vasko Simoniti. Međutim, već 2012. godine postalo je jasno da bi se ovaj postupak mogao odužiti, jer zakon ne predviđa prijevremeno otpuštanje nadzornika i programskih vijećnika. Zbog sastava oba tijela, SDS se također morao koordinirati s koalicijskim partnerima, jer i druge stranke i interesne skupine imaju pravo imenovati nadzornike i programske vijećnike (zaposlenici RTVS-a, nacionalne manjine …).

To još uvijek znači da SDS može steći velik utjecaj na najveći javni medij. U prvom mandatu Janeza Janše, nakon izmjene Zakona o Javnoj RTV, SDS je imao dovoljnu većinu u oba nadzorna tijela RTVS-a za imenovanje svog generalnog direktora Antona Guzeja, direktora radija i televizije Vinka Vasle i Jože Možinu te nekoliko drugih urednika bliskih političkoj desnici. No trenutačno medijsko zakonodavstvo i odnos snaga u parlamentu ne dopuštaju mu brzo preuzimanje javne televizije, po uzoru na Viktora Orbana nakon 2010. godine.

Planet TV na prodaju

Vlada je pak uspjela u prodaji Planet TV-a, koji je prošle godine mađarskoj medijskoj kući TV2 prodao državni Telekom Slovenije.

Planet TV je pokrenuo Telekom Slovenije za vrijeme drugog mandata Janeza Janše 2012. Nova televizija smatrana je političkim projektom stranke SDS, što je bila vrlo skupa i financijski neuspješna investicija za državni Telekom.

Planet TV u osam godina od svog osnutka nikada nije ostvario dobit, a gubici su više puta premašili deset milijuna eura godišnje. Od svog osnutka, Telekom Slovenije uložio je u Planet TV više od 70 milijuna eura u obliku kapitalnih ulaganja, zajmova, reklama i drugih usluga. U poslovnoj 2019. godini gubitak Planeta iznosio je gotovo devet milijuna eura. Neuspjeh televizijskog projekta pokazuje i činjenica da je Telekom u svojim bilancama vrijednost investicije u Planet TV-u procijenio na nulu.

No, unatoč spomenutim poslovnim rezultatima, Telekom Slovenije nije ugasio Planet TV već je pokrivao gubitke, otpisivao dugove i nekoliko puta ga dokapitalizirao. U ožujku (martu) 2020. neuspješno su pokušali prodati pola udjela Planeta, a zatim su nadzornici odlučili prodati cijeli udio u televiziji do kraja lipnja (juna) 2020. godine.

Na proljeće je njihovoj televizijskoj kući prijetila nesolventnost, jer bi joj do kraja godine za rad trebalo pet milijuna eura. Na kraju je otkupna cijena, koju je za Planet TV platila mađarska TV2 bila upravo pet milijuna eura, a Telekom je prije kupnje pokrio više od 20 milijuna eura dugova Planet TV-a.

Kad je 2013. godine zbog izglasavanja nepovjerenja pala druga vlada Janeza Janše i SDS je izgubio velik dio utjecaja na državni Telekom, a time i na Planet TV. Prodaja Planeta mađarskoj TV2 stoga  je najviše odgovarala SDS-u, jer je Planet TV preuzela interesna skupina medijskih poduzetnika bliskih stranci Fidesz i Viktoru Orbanu. Ova interesna skupina također financira druge medije pod pokroviteljstvom SDS-a. Upravljanje Planetom preuzeo je bugarski državljanin Pavel Stantchev, koji je bio direktor Planeta (odnosno njegovog nakladnika Antenna TV SL) već za vrijeme druge Janšine vlade.

Je li SDS utjecao i na izbor novog vlasnika Planet TV-a, za koji su uz TV2 bila zainteresirana još četiri kupca?

Tadašnjem predsjedniku Nadzornog odbora Telekoma Slovenije Alešu Šabederu poslali smo nekoliko pitanja u vezi s izborom kupca i mogućim političkim pritiscima prije prodaje, no unatoč nekoliko pokušaja nije nam odgovorio. Ubrzo nakon prodaje Planeta, Šabeder je dao ostavku na mjesto predsjednika nadzornog odbora Telekoma, jer zbog trenutne situacije i nesuglasica kako je rekao, “više ne može obavljati svoju dužnost s dovoljnim stupnjem pažnje”.

Mali doseg i gubici televizija bliskih SDS-a

Prodajom Planet TV-a mađarskoj TV2, vlada pod vodstvom SDS-a stekla je dio televizijskog tržišta i time potencijalni utjecaj na javno mnijenje. Međutim, njezin je utjecaj na slovenske televizije trenutno puno manji od utjecaja Orbánove stranke Fidesz na mađarske televizije.

TV2 jedna je od dvije najveće komercijalne televizije u Mađarskoj, s tržišnim udjelom od oko 40 % na mađarskom televizijskom tržištu. Planet TV ima znatno manji udio u Sloveniji. Prema podacima dobivenim od Valicona za 2019. godinu, Planet TV kao prvi izbor među televizijama spominjalo je 5,4 posto gledatelja (približno 86 000), a povremeno ih je gledalo dobrih 43 posto ili 686 000 gledatelja, što se uglavnom može pripisati nekim zabavnim emisijama, poput kviza Milijunaš ili sportskih emisija.

Još manji udio ima još jedna televizija pod pokroviteljstvom SDS-a. Prema Valiconu za 2019. godinu, samo 0,4 posto gledatelja navodi Nova24TV kao svoj prvi televizijski izbor (približno 7 000 gledatelja). Među onima koji povremeno gledaju televiziju, ukupan udio gledatelja Nove24TV povećao se na 3,7 posto ili nešto manje od 58 000.

Za usporedbu: najgledaniju slovensku komercijalnu televiziju Pop TV za prvi je izbor uvrstilo nešto manje od 34 posto ili oko 536 000 gledatelja – pet puta više nego Planet TV i Nova24TV zajedno. Među povremenim gledateljima Pop TV-a je oko 1,1 milijun gledatelja ili gotovo 70 posto.

U istrazi medijskog modela SDS-a pokazali smo da je Nova24TV od osnivanja 2015. godine do službenog ulaska mađarskih vlasnika 2017. godine ostvarila gubitak veći od milijun eura, jer su njezini osnivači podcijenili troškove pokretanja i održavanja televizijskog medija. Nakon dolaska mađarskih investitora prihodi su joj se udvostručili, no prema agenciji Mediana za 2019. po prihodima je znatno zaostajala za ostalim televizijama.

U 2019. Nova24TV ostvarila je približno 1,76 milijuna eura prihoda od prodaje. Planet TV u istom je razdoblju ostvario gotovo 14 milijuna prihoda od prodaje. Pro Plus, koji emitira komercijalne televizije Pop TV i Kanal A, ima oko 74 milijuna – gotovo pet puta više od Nova24 i Planet TV zajedno.

Prema Medianinim procjenama, bruto vrijednost oglašavanja u 2019. godini dosegla je više od milijardu eura, pri čemu je Mediana brojila i mjerila stvarni broj oglasa i vrednovala ih prema objavljenim cjenicima medijskih kuća. No, od direktorice agencije Janje Božič Marolt doznali smo da je stvarna (neto) vrijednost puno niža zbog reklamnih paketa, popusta, naknada, neformalnih dogovora i besplatnih najava, koje mediji ne otkrivaju.

Koliko niže? Prema Mediani, slovenske su televizije u 2019. godini emitirale gotovo 900 milijuna eura reklama. Pola ovog udjela (450 milijuna eura) tvrtka Pro Plus prikupila je televizijskim programima Pop TV, Kanal A i tri plaćena tematska programa Kino, Oto i Brio.

No, u Pro Plusu zabilježili su samo 74 milijuna eura prihoda od prodaje u 2019. godini. To pokazuje da je razlika između bruto i neto vrijednosti vrlo velika, s obzirom da oglasi nisu jedini izvor prihoda Pro Plusa, jer također naplaćuju naknadu za emitiranje svojih programa kabelskim i telekom operaterima. Prema riječima nekoliko sugovornika, ti prihodi godišnje iznose nešto više od deset milijuna eura.

Pitali smo nekoliko pojedinaca koji rade ili su radili za najveće oglasne agencije o stvarnim vrijednostima televizijskog oglašavanja (svi su željeli ostati anonimni). Ocjene su im bile vrlo slične. Rečeno nam je da se stvarna vrijednost televizijskog oglašavanja procjenjuje na oko 80 milijuna eura, što predstavlja oko dvije trećine ukupnog (neto) reklamnog kolača u slovenskim medijima (ono je procijenjeno na oko 120 milijuna eura). Od toga gotovo 60 milijuna prikupi Pro Plus, 12 milijuna javna RTV (koja se dijelom financira oglasima), a šest milijuna Planet TV (ostatak dijele manje televizije).

Zbog spomenutih karakteristika slovenskog televizijskog tržišta, Nova24TV i Planet TV teško će povećati gledanost i prihode unatoč ulasku novog mađarskog vlasnika, što znači da će njihov potencijalni utjecaj na javno mnijenje ostati relativno ograničen. Stoga je u tom svjetlu potrebno shvatiti želju za nadzorom javne RTV koja se u pogledu gledanosti i dometa može natjecati s najvećim komercijalnim televizijama unutar Pro Plusa (Pop TV i Kanal A).

Podaci Valicona pokazuju da je najgledaniji prvi program RTV Slovenije kao prvi izbor navelo oko 12 posto, odnosno 192 000 gledatelja. Među povremenom publikom prvog programa je oko 40 posto ili 644 000 gledatelja (drugi i treći program imaju manju publiku). Kada bi SDS, osim Planeta i Nove24TV, kontrolirao i javnu RTV to bi već bio značajan dio slovenskog televizijskog tržišta, pa bi, od većih televizija, samo Pop TV i Kanal A ostali neovisni o izravnom vladinom utjecaju.

Međutim, SDS svoj utjecaj na televizije može povećati na još dva načina, što i pokazuje sadržaj predloženih novih medijskih zakona, koje je vlada predstavila prošlog ljeta. Preuzimanjem nacionalne novinske agencije STA i najavljenim uspostavljanjem novog fonda za financiranje slovenske televizijske produkcije.

Pokušaj preuzimanja Slovenske novinske agencije (STA)

Iz prijedloga Zakona o nacionalnoj novinskoj agenciji STA može se zaključiti da vlada pod vodstvom SDS-a želi promijeniti način upravljanja i financiranja agencije slijedeći mađarski primjer: smanjiti njezinu neovisnost i utjecati na proizvodnju informacijskih sadržaja koje STA dostavlja većini slovenskih medija.

U prijedlogu zakona navodi se da bi se iz RTV pretplate sada financirao i rad STA, za što bi se svake godine izdvajalo tri posto prikupljenog iznosa (približno tri milijuna eura). STA bi tako postala izravno ovisna o RTV Slovenija, koja bi po novom imala besplatan pristup STA sadržaju.

Kontrola sadržaja nacionalne novinske agencije igrala je vrlo važnu ulogu u Orbánovu preuzimanju javnih medija nakon 2010. godine, objasnila nam je mađarska istraživačica medija Mérték Ágnes Urbán.

Već u prvoj godini Fidesz je preuzeo kontrolu nad regulatorima medija i spojenim javnim medijima i pretvorio ih u provladinu propagandnu trubu. Ali to nije bilo dovoljno, jer je nacionalna televizija imala mnogo manji doseg od privatnih televizija (one su u to vrijeme još uvijek bile u vlasništvu stranih vlasnika).

Stvarno široku nacionalnu publiku dostigli su sadržajima nacionalne novinske agencije koje su kombinirali s drugim javnim medijima. Njihove medijske objave bile su dostupne besplatno, stoga su ih preuzimali mnogi mađarski mediji, posebno regionalni, lokalni i internetski.

Tako su provladin sadržaj širili i mediji koji nisu bili povezani s Fideszom, ali su informativni program punili besplatnim sadržajem mađarske novinske agencije i smanjili troškove proizvodnje. Obično su bez vanjskog (političkog) pritiska otpuštali novinare koji su pripremali informativni sadržaj jer im više nisu trebali, objasnila je Urbán.

Takva centralizirana proizvodnja sadržaja bila je vrlo važna jer je svakodnevno pružala ujednačene poruke o ključnim političkim i ideološkim temama: koga vlasti smatraju istinskim domoljubima, a tko su vanjski neprijatelji? Koje nevladine organizacije, po mišljenju vladajućih, djeluju u interesu mađarskih građana, koje služe (neprijateljskim) stranim interesima (EU, tzv. Liberalne elite …), koja su važna nacionalna pitanja i tko su stvarni autoriteti, dodala je.

Stoga bi STA, koja neizravno utječe na izvještavanje velike većine slovenskih medija, uključujući televiziju, bila vrlo važna u širenju provladinih poruka u Sloveniji.

Međutim, buduća strategija vlade koju vodi SDS, unatoč gore spomenutim predloženim izmjenama zakona, još nije posve jasna.

Šef Ureda za vladine komunikacije (UKOM) Uroš Urbanija, prvi glavni urednik Nova24TV, više je puta u ime UKOM-a zaustavio financiranje javne usluge koju STA pruža. Tako je u veljači (februaru) ove godine vlada objavila da će STA postati dio novog nacionalnog demografskog fonda. U ožujku (martu) ove godine premijer Janez Janša javno je pozvao direktora STA Bojana Veselinoviča da podnese ostavku. Krajem veljače (februara) osnovana je nova nacionalna novinska agencija NTA pod okriljem SDS-a koju je osnovao član SDS-a i kolumnist Nova24 Aleš Ernecl.

Novi pokušaj financiranja privatnih medija pod patronatom SDS-a

Autori novog paketa medijskog zakonodavstva također predviđaju značajno povećanje državnog financiranja privatnih medija, što je također jedno od ključnih obilježja mađarskog medijskog modela.

Između ostalog, predložili su da se ostvarivanje javnog interesa na području medija sada financira iz pretplate RTV Slovenije, a ne više iz proračuna kao prije.

Postojeći zakon o medijima propisuje da država mora podržati medije u stvaranju i širenju određenih sadržaja koji su važni za osiguravanje pluralnosti i raznolikosti, za osiguravanje prava na informiranje, promicanje kreativnosti i slične zadaće medija u javnom interesu.

U tu svrhu Ministarstvo kulture svake je godine raspisivalo natječaj za sufinanciranje medijskih programa koji je ove godine bio vrijedan oko 2,7 milijuna eura. Prema novom zakonu, taj bi iznos trebao biti udvostručen, jer predlagatelji zakona žele uzeti pet posto od prikupljene RTV pretplate, što prema izračunima uprave RTV Slovenija za njih znači nešto manje od pet milijuna eura godišnje u odnosu na prikupljenu pretplatu u 2019.

Država bi prikupila još više novca s najavljenim novim fondom za financiranje slovenske televizijske produkcije u koji bi svake godine pristizalo 25 milijuna eura. Prema vladinom prijedlogu, taj bi novac pristizao od telekom operatora (pružatelja usluga interneta i kablovske televizije), koji bi za svakog pretplatnika plaćali 3,5 eura mjesečno (broj pretplatnika na te usluge zakonodavci su procijenili na oko 600 000). Prikupljeni novac distribuiralo bi Ministarstvo kulture, kao i 5 % od tv pretplate za ostvarenje javnog interesa za medije. To znači da bi vlada svake godine distribuirala gotovo 30 milijuna eura medijima, od čega veliku većinu televiziji.

Takvo državno financiranje televizijske produkcije moglo bi koristiti Novoj24TV, televiziji pod pokroviteljstvom SDS-a. Prema trenutnom prijedlogu, samo televizijske kuće koje imaju status neprofitnog medija od posebne važnosti, dosežu najmanje 0,3% prosječnog mjesečnog udjela gledatelja ili su im slobodno dostupni putem zemaljskog digitalnog emitiranja vidjele bi novac fonda za televizijsku produkciju.

Prema Ministarstvu kulture, samo jedan televizijski program trenutno ima status neprofitnog programa, i to televizija AS Murska Sobota (takav status dodjeljuje Ministarstvo kulture). Međutim, dioničari NTV24 složili su se 2016. da Nova24TV treba steći status neprofitnog televizijskog programa. Međutim, prema podacima iz registra medija Nova24TV još nije stekla taj status.

Ako bi najavljeni novi fond za promociju televizijske produkcije prikupio svake godine 25 milijuna eura, to bi bio velik novac za slovensko televizijsko tržište, koje bi moglo značajno ojačati privatne provladine medije usprkos niskoj gledanosti i ograničenim prihodima od oglašavanja.

Za usporedbu: Planet TV i Nova24TV zajedno su u 2019. godini zaradili oko polovice tog iznosa. Samo su RTV Slovenija (približno 120 milijuna EUR) i Pro Plus (74 milijuna EUR) imali veće godišnje prihode. Prema Mediani, samo je sedam najvećih privatnih oglašivača (Ferrero, Telekom Slovenije, Lidl, Spar, Mercator…) premašilo ukupno 25 milijuna eura bruto oglašavanja u 2019. godini, a njihovi stvarni iznosi bili su još niži zbog ostvarenih popusta i naknada. To znači da bi država, s izuzetkom RTV pretplate, nakon mogućeg usvajanja novog medijskog zakona postala najveći financijer na televizijskom tržištu – slično kao i u Mađarskoj.

Bi li novi zakoni zapravo dopustili da se taj novac slijeva u privatne medije bliske vladajućem SDS-u? Za mišljenje smo pitali nekoliko medijskih i pravnih stručnjaka, no oni su nam odgovorili da za takve najave moramo pričekati konačni tekst zakona jer je tijekom javne rasprave zaprimljeno gotovo 200 komentara na izvorne prijedloge. Također postoje neke sumnje u pravnu održivost predloženih promjena.

Ministarstvo kulture odgovorilo je da su predložene izmjene Zakona o medijima, Zakona o RTV Slovenija i Zakona o Slovenskoj tiskovnoj agenciji “još uvijek u fazi koordinacije između vladinih odjela i koalicijskih partnera”. Točan vremenski raspored za buduće faze zakonodavnog postupka još uvijek nije poznat.

Za komentar smo se obratili i SDS-u, ali oni nisu odgovorili na naš zahtjev da razgovaraju o svojoj medijskoj politici.

Budućnost Pop TV-a

Za budućnost slovenskog televizijskog tržišta važno je i pitanje kakva će biti, pod novim vlasnicima, urednička orijentacija najveće slovenske komercijalne televizije Pop TV, koju je Janez Janša zbog kritičkog izvještavanja proglasio “najvećom oporbenom strankom u Sloveniji”.

Kad je prošle jeseni Europska komisija odobrila kupnju medijske grupacije CME, čiji je dio i Pop TV, češkom poduzetniku Peteru Kellneru (ili njegovom investicijskom fondu PPF), Janšino raspoloženje uvelike se popravilo, budući da je preuzimanje „najveće oporbene stranke“ popratio pozitivnim tweetom. Krajem prošle godine Petr Kellner sastao se s predstavnicima slovenske vlade na Brdu kod Kranja.

Kellner je u Češkoj smatran snažnim zakulisnim igračem koji ima puno utjecaja u gospodarstvu i politici, a većinu svojih poslovnih interesa ima u Rusiji i Kini.

O Kellnerovim političkim uvjerenjima gotovo se ništa ne zna. Međutim, nekoliko sugovornika u Češkoj reklo nam je da će Kellner kao pragmatični poduzetnik slovensku unutarnju politiku i njene ideološke podjele koristiti isključivo za svoje interese i interese svojih najvažnijih partnera: Kine i Rusije. To čini i u Češkoj, gdje snažno podržava prorusku i prokinesku politiku.

To znači da novi vlasnici Pro Plusa vjerojatno ne bi dozvolili izravan utjecaj slovenskih političara na njihove postupke, jer su za takve pritiske prejaki. Međutim, mogli bi biti spremni sklopiti pragmatične saveze ako bi im to koristilo u ostvarivanju strateških interesa.

No, Petr Kellner poginuo je u padu helikoptera krajem ožujka (marta) ove godine. Njegova je smrt dodatno otežala bilo kakva predviđanja o budućnosti Pro Plusa.

Na pitanje Društva novinara Slovenije o budućoj uredničkoj orijentaciji Pop TV-a, PPF je prije Kellnerove smrti rekao da “u potpunosti poštuju neovisno, objektivno, pluralističko i kvalitetno novinarstvo”.

Privatni interesi SDS-a pod krinkom pluralizma

U primjeru mađarskog medijskog modela, pokazali smo kako je jedna politička stranka (Fidesz) u potpunosti potčinila javne i velik dio privatnih medija. Pritom je svoje intervencije u medijima (promjene zakona, financiranje i uspostavljanje provladinih medija …) opravdavalo ideološkom uravnoteženošću medijskog prostora, koje nije davalo prostora političkoj desnici i desničarskim vladama.

No, Fidesz, na čelu s premijerom Viktorom Orbanom, zapravo nije težio pluralizmu medija, kvalitetnijim medijima, pa čak ni širenju konzervativnih vrijednosti, unatoč spomenutoj političkoj retorici. Mediji pod pokroviteljstvom Fidesza postali su propagandni alati u rukama jedne političke stranke, kojima se Orbán koristio za učvršćivanje i legitimiranje svoje moći i napade na protivnike, kao i za discipliniranje desničarskih političara ako se distanciraju od Fidesza ili se počnu natjecati s njim.

Na taj je način Orbán stvorio medijski sustav u kojem je kritika vlade i dalje bila moguća, ali u praksi vrlo teška, jer je samo druga najveća komercijalna televizijska postaja, RTL Klub, ostala neovisna o televizijskom utjecaju vlade.

Medijske intervencije SDS-a i Janeza Janše mogu se shvatiti na vrlo sličan način. Njegov utjecaj na slovenske televizije znatno je manji od utjecaja Orbána na mađarske televizije. Ali povijest njegove medijske politike također pokazuje da SDS nikada nije želio eliminirati neke od najgorih anomalija u slovenskom medijskom prostoru, na što smo već skrenuli pozornost: zlouporaba javnog novca za političku propagandu, zlouporaba općinskih medija za promociju gradonačelnika, skrivanje vlasništva nad medijima, pritisak na vlasnike zbog izvještavanja novinara i zaobilaženje medijskog zakonodavstva.

Upravo suprotno. U posljednjih godinu dana pokušali su ponovno iskoristiti spomenute nedostatke slovenskog medijskog prostora kako bi preuzeli javne medije i izgradili i ojačali vlastiti medijski sustav koji je – kao i u Mađarskoj – bio podređen jednoj političkoj stranci (SDS) i njezinom interesima.

Prijevod: Media Daily